Uranila…

Facebookgoogle_plus

Krenem do centra da obavim nešto.

Parking, u srcu grada, inače uvijek pun kao šipak, jutros prazan. Pomislim prvo, nedelja je – pobrkala sam dane. Ali kako, sad sam najmlađe u školu odvela?

IMG_20170511_074546

Ma, ne. Još je rano. 

Dobro, ne toliko rano.

Ali ipak,  dovoljno da osjetim centar moga grada na drugačiji način.

Kad je sve još mirno.

Svježina sunčanog jutra svemu daje jednu svečanu notu.

Čuje se cvrkut prica iz obližnjeg malog parka.

Ispred muzeja, koji je nekad bio galerija, a još davno prije toga željeznička stanica.

Sjene su još duge, pa je veliki parking do pola u sjeni obližnjeg drveća.

Čuju se samo povremeni,  žustri koraci nekih potpetica koje su tek krenule na posao.

Zvona na Hramu Hrista Spasitelja.

B-dur.

I poneko “dobro jutro” u prolazu.

Dobro je.

Stvarno je dobro.

(15/365 – Jednogodišnji izazov postavljanja jedne fotografije dnevno na blog, tagovane sa #Gledam)

Facebookgoogle_plus

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *