Pusti. Slobodno pusti.

Facebookgoogle_plus

Let it go1

Oduvijek se osjećam nekako svečano u trenutcima neke promjene, dolaska nečeg novog.
Tako da ja volim ponedjeljak, recimo.
Novu godinu.
Nove cipele.
Rađanje djece.
Početak školske godine.
Shvatili ste.

Mahom stvari  koje ne zavise od mene. Valjda sam se podsvjesno radovala promjenama na koje nemam  uticaja, kad već nisam mogla i znala da promijenim sebe. Ili nisam uviđala da trebam da se promijenim.

Juče sam se počela koristiti simbolikom u filmovima, pa evo i danas malo. Danas malo kroz animirane filmove.

Frozen.

Žao mi je što je ta priča o ljubavi, o hrabrosti, o prevazilaženju zastarjelih normi ponašanja (kod nas još poznatih kao “šta će svijet reći”), o slobodi …postala takav kliše.
U vrijeme kada je ovaj film ugledao svjetlost dana, bila sam taman izašla iz jedne zdravstvene krize. Pružena mi je nova šansa i upravo sam se pitala kako da je iskoristim. Stvari nisu mogle i nisu smjele više biti iste. Promjena mi je trebala.

Uh, kako se nešto pokretalo u meni kada ona kaže: “No right, no wrong, no rules for me“!

Ili:  “It’s time to see what I can do, to test the limits and break through“.

Pa: “That perfect girl is gone

Pretjerano bi bilo reći da sam se počela mijenjati zbog animiranog  filma. Ali, tako nekada vam dolazi kombinacija više stvari koje utiču na vas. Nagnaju vas na razmišljanje. I onda na kraju stavite prst na čelo. I shvatite.

Kao što sam ja shvatila. Konačno.

Otpuštanje je kljuć promjene.

Let it go.

Stare knjige, stara odjeća, raspareno posuđe.
Stari obrasci ponašanja.
Stare navike u ishrani.
Stari, zahrđali odnosi koji me iscrpljuju.
Zastarjela uvjerenja.
Prevaziđeni pogledi.
Stare vezanosti.
Stare netrpeljivosti.
Nervoza.
Inertnost.
Strahovi.
Spiskovi.
Planovi.
Ima toga.

Sve to. Pusti. Otpusti.

Tako i jedino tako možemo da se promijenimo. Ne vezujući se. Sve to čega do tada nisam bila spremna da se oslobodim, sve sam to osjećala kao neke slojeve, neke naslage, od kojih nisam ni vidjela ni osjećala sebe u svojoj  suštini. I ne samo to. Ni drugi ljudi me nisu vidjeli. Baš kako Elza i kaže, nalazila sam se u “kraljevstvu izolacije, u kome sam ja bila kraljica”.Valjda sam se toliko poistovjetila  sa pjesmom Let it go. Pusti. Otpusti. To je bila poruka za mene.

Zadatak se činio kontradiktoran već  u startu:  proći kroz promjenu, da bih došla do  svoje suštine i  shvatila da sam već savršena, takva kakva jesam. Hm…

Nije išlo lako. Za afirmacijama sam posegnula. Danima sam sebi  govorila i pisala: “S  lakoćom se oslobađam svega nepotrebnog”. A onda je krenulo polako. Prvo sam se počela oslobađati  predmeta. Bacala sam  stvari. Bacala danima. Pisala sam i ovdje malo o tome.
Onda lagano, krene i sa drugim stvarima. Neću vam sada nabrajati sada šta se sve promijenilo u meni od tada. Jer ta promjena još traje.

Htjela sam samo podijeliti s vama  taj jedan osjećaj, taj jedan momenat kada se rađa iskra promjene.

Već sam bezbroj puta rekla. Kad pomislite da niste prisutni,  vi ste tada već  prisutni. Isto tako, kada pomislite da treba da se promijenite, vi ste se već počeli mijenjati. Sve što poslije toga slijedi je put. Put promjene.  Kome se ja radujem i uživam u svakom koraku.

Ne dozvolite da vas zaledi strah od promjene.

Negdje sam pročitala da  od jeseni možemo naučiti kako i otpuštanje može biti lijepo.

Krenite u susret ovoj jeseni koja nam sutra dolazi. Osjetite ljepotu otpuštanja.

Promijenite se da bi ste mogli biti ono što jeste.

Oslobodite se nepotrebnog. Pustite da ode ono što  niste VI.

I onda budite ono što jeste.

Da je ovom svijetu trebalo nešto drugo, bili bi ste nešto drugo.

Budite.

(Citati, fotografije i insert iz filma Frozen. Više o filmu pogledajte ovdje.)

Facebookgoogle_plus

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *