Posljednja proljetna kiša

Facebookgoogle_plus

FotorCreated

Prognoza kaže: Bez kiše danas.

Moj plan kaže: Lagano biciklom do grada, nizbrdo. Druženje i pripreme proslave godišnjice mature. Lagano biciklom iz grada, uzbrdo.

Moj plan je bio dobar. Prognoza nije bila dobra. Pade kiša pri implementaciji drugog dijela plana. Srećom.

Srećom, kažem.

A evo i zašto:

Voziti bicikl po kiši je nešto drugačije od uobičajenog, a drugačije mi se oduvijek sviđalo.

Pomisao da je to zalazak sunca u najdužem danu u ovoj godini. Sutra počinje ljeto.

Svjedočim posljednjoj proljetnoj kiši ove godine. Zbog toga se osjećam malo svečano.

Kišne kapi koje svjetlucaju dok se zrake sunca prelamaju u njima.

Miris mokrog, vrelog asfalta. Znate li koji je to miris?  Teško je miris dočarati riječima. I uzaludno, jer svakoga neki miris podsjeća na nešto drugo. Mene podsjeća na one večeri kad sam se vraćala iz grada, pa morala bježati da me ne pošpricaju dok peru ulice. To je miris ljeta, miris mladosti, miris zaljubljenosti. Miris slutnje i iščekivanja. Miris bezbrižnog života. To je miris zbog koga se isplati pokisnuti.

Svježina. Kapi kiše u kosi, na licu, vratu i rukama. Od sunca i vjetra se odmah suše. Pomiluju i prođu. Svježina ostaje.

Lipe. One ove godine mirišu zanosno. Nezavisno od kiše. Ipak, moram ih spomenuti, jer bez mirisa lipe ovaj ugođaj nije potpun.

“I got caught out, caught out, caught out, in the rain” – suštinski, pjesma ne odgovara osjećaju koji sam gore opisala, ali se nameće nekako. Zbog motiva kiše koji se provlači. I ja je pjevušim. Muzika mi u posljednje vrijeme uvijek donosi neku poruku  Ovu sad ne razumijem, jer se prisjećam svake pete riječi.  Poslije ću razmišljati o tome. Sad uživam u kiši.

Izgleda da nisam jedina. Svi hodaju bez kišobrana i niko ne žuri da se skloni.

Udahnem punim plućima i krenem lagano.

Uzbrdo.

 

(Pjesma: BETH HART, “Caught Out In The Rain”)

 

 

 

 

 

 

Facebookgoogle_plus

Page with Comments

  1. Divna prica, vratila si me u prošlost, mladost, bezbrižnost 🙂 Na nas Bulevar, lipe, užareni ljetni asfalt… trčimo kao sumanute jer moramo biti kući u 23 h, a čistači ulica, zaustave pranje da mi prođemo a onda vragolasto , kao pravi mangupi nas malo dokače sa onim mlazom vode . Hvala ti na ovoj divnoj sjetnoj priči. Izgleda da si dobila i prvog obozavatelja ;), tj. obožavateljku tvojih priča.
    Jelena

    1. Hvala, Jelena. Tvoj komentar je kao nastavak na moju pricu. Sjecas li se onog “brisanog prostora” kod kino panoa, pored parka….

  2. Mene si rasplakala,al od miline! Mirisi,kiša i osjećaji koji se bude,sjećanja i slike!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *