Kao talas

Facebookgoogle_plus

Ovo je moj prvi tekst.

Kako prvi, zapitaćete se, nakon što vodim ovaj blog već dugo?

Prvi od kada sam saznala da su tekstovi koje pišem, zapravo, sjajni!

A kako sam saznala?
Izašla sam iz zone komfora.
I tamo ugledala SEBE.

“Ali stvarno ne mogu da vjerujem da si ovo sve ti crtala!”
“Jesam.”
“Kako je to moguće? Odakle ti ideje, kako? Nevjerovatno.”
“Eto…”
“Ovo stvarno nije moguće…”
“A ipak, desilo se. Nacrtala sam.”
“A ovaj tekst? Odakle ti to?”
“To je moj tekst. Ja sam ga pisala.”
“Ti si ovo pisala! E, pa, svašta.”

Svašta, stvarno svašta.
Svašta se dešava kada izađem iz zone komfora.
A najviše se dešava MENE. One prave pravcate MENE.
I moje strasti za životom.
Takve, da bih ovaj svijet mogla preplaviti sobom.
Kao talas.

Izlazak je izgledao ovako: prvi put sam izlagala svoje radove na jednom sajmu kreativaca.
BAŠ zato što sam mislila da to nije za mene, BAŠ zato što sam mislila da mi ne ide prodaja, BAŠ zato što sam mislila…ko zna šta sve još loše nisam mislila o sebi. E, baš zato. Usudi se, rekla sam sebi. Usudi se, izađi već jednom. Pokaži se.  I znate šta? Bilo je sjajno. Taj dan će mi ostati u sjećanju kao jedan od najljepših dana u životu. I zato ću mu posvetiti jedan od budućih tekstova. Jer sam tog dana naučila mnogo. O sebi.

Da se vratim na razgovor s početka teksta. Uslijedio je ubrzo nakon pomenutog sajma. Nekome, meni važnom, sam pokazala bojanku za odrasle koju sam napravila od svojih crteža. Umjesto uvoda, bojanka sadrži jedan od mojih tekstova. Jedan od meni dražih. Interesantno. Tako se zove tekst. Bojanka je bila dio ponude moje Kreativne radionice KRUGOVI na sajmu. I dobro je prošla. Ali, meni, eto, to nekako nije bilo dovoljno. Trebala mi je potvrda. Potvrda tog nekog. Da je to dobro. Da sam JA dovoljno dobra. Jer, to je neko ko je, iz najbolje namjere, učestvovao u stvaranju tog mog uvjerenja da nisam. Neko ko je vjerovao da to čini za moje najviše dobro. Bilo je to davno, davno…

Kako je prošao taj moj pokušaj, vidjeli ste iz razgovora.
Dobro, zar ne?
Dobro. Da.
Jer sam u tom momentu, konačno, vidjela jasno to uvjerenje. Vidjela. Osvjestila. Prihvatila. Zahvalila se. I otpustila:

“Draga, vrijeme je da oprostiš. Vrijeme je da prihvatiš. Ti, zaista, divno pišeš. Ti, zaista, umiješ s riječima. Tvoje priče, zaista, dotiču ljude. Zaista. A to što si do sada sumnjala, to je samo bilo neko zaostalo uvjerenje. Otpusti ga sada, jer ti ne služi. Otpusti. Dobro je. Sve je dobro. Ti si dovoljno dobra. Dovoljno si dobra. Dovoljna si. Ne trebaš više da se boriš za mrvu ničije ljubavi. Jer ti zaslužuješ svu ljubav ovog svijeta. I nikada više ne moraš odustati, ni za koga, ni od jednog jedinog pedlja SEBE. Stavi ruku na svoje srce i slušaj ga, slušaj. Jer ono već sve zna.”

Koliko tih negativnih uvjerenja pokupimo tokom života?

I onda ih vučemo, vučemo kao neke teške okove kroz život. Potpuno izgubimo sebe u tim slojevima i slojevima i slojevima nekih pogrešnih, tuđih znanja. U tim teretima. Prestanemo dozvoljavati sebi da budemo ono što jesmo, jer, zaboga, mi moramo biti nešto drugo. I onda se iz petnih žila trudimo da budemo to nešto drugo, jer smo povjerovali da samo tako zavređujemo…sve ono što nam pripada samim rođenjem: ljubav, obilje, prihvatanje, pripadanje. Dugo, dugo, jako dugo, predugo…da na kraju i zaboravimo ko smo mi zapravo.  I tako grcamo, jedva grabimo kroz život, neusklađeni sa sobom, neusklađeni sa svojim Bićem.

Jer smo povjerovali da…

“Nisi dovoljno dobra”.
“Ne zaslužuješ …”
“Nisi vrijedna ljubavi.”
“Novac kvari ljude.”
“Ženstvenost je poročna.”
“Žene su slabe.”
“Muškarci vrijede više od žena.”
“Pokazati osjećanja znači pokazati slabost.”
“Isticanje je neprihvatljivo. Drži se prosjeka.”
“Trebaš da zaslužiš ljubav.”
“Ti to ne možeš.”
“To to ne znaš.”
“Nepoznato je opasno.”
“Ne talasaj.”
“Niko to tako ne radi. Šta si ti to sebi umislila, da znaš bolje?”
“Teško da ćeš u tome uspjeti.”
“Ali, Ljiljo, šta će svijet reći!?”

E, pa, jebe mi se šta će reći!

Dobro došli u moj novi, stari blog.
S ove strane.
Mene.

 

Facebookgoogle_plus

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *