Kaleidoskop

Facebookgoogle_plus

kaleidoskop

Ako slijedim neku misao i krenem da napišem šta mislim, najčešće ne budem zadovoljna rezultatom. Bude nekako, prekomplikovano. Iznuđeno. Preopširno. Nezanimljivo.

Ako slijedim neki osjećaj i počnem da ocrtavam kako se osjećam, to često ispadnu tekstovi koje poslije kad čitam, ne vjerujem samoj sebi da sam ih ja napisala.

Kao da postojimo nas dvije.
Jedna koja razmišlja.
I jedna koja osjeća.
I tek od skora znamo jedna za drugu.

Koja od nas  dvije je sjela za tastaturu večeras?
Čekaj, da pročitam ovo što sam napisala…

Pročitala…
I baš mi se sviđa.
Mora da sam večeras ova druga, osjećajna.

“Dobro i šta sad misliš ovdje da kažeš, o čemu ti uopšte želiš da pišeš, šta je suština svega ovoga i kuda to vodi?!!!!”, pita sad ova diktatorka koja bi odmah sve i sad da razjasni, isplanira, objasni, uveže u širu sliku, napravi Gantt chart, mape uma. Ne daj ti Bože da neko posumnja da ona ne zna šta radi i da ne drži svakog momenta sve konce u svojim rukama. Do najtanjeg končićka.

Čekaj. Čekaj. Stani. Udahni. Izdahni. Udahni duboko. Izdahni polako. Tako. 
Ne znam kuda vodi, ali je osjećaj dobar.
Suština je i bivanju.
Pišem o nama dvjema. Kako se teško borimo, a u prepuštanju je čar.
Ne znam šta mislim da kažem, ali osjećam se dobro kada govorim o tome kako se osjećam.
Zato, čekaj me. Trebaš mi da ne odlepršam.
Mi smo jedno.
Nas dvije smo JA.
Ne mogu bez tebe.
Zašto si MISLILA da ti možeš bez mene?“, odgovara ova večerašnja.

“Nas dvije smo JEDNO? Uh, uh… Možda nas ima još?”

“Ma ko zna. Ima sigurno. Osjećam. Ma daj,  zar je bitno…hajde da nas dvije krenemo, pa ćemo ostale pokupiti usput.”

“Da krenemo? Pa gdje ćemo?”

“Idemo da se sastavimo u JEDNO…idemo da se iscjelimo. “

“Kako ćemo prepoznati ostale dijelove sebe?”

“Mahaće nam iz čarobnih ogledala. Ta ogledala su svuda oko nas. Kad uvidimo i prihvatimo te odraze sebe, oni će izaći iz ogledala i poći s nama.”

“Kojim putem je to tvoje, kako reče…?”

“Iscjeljenje? Putem radosti. Radosti življenja”

“Samo to? Ima li još nečega na tom putu?”

“Ima, naravno. Samodisciplinovanja, ljubavi, učenja…uh, al’ me zapriča sad. Kreni, pričaću ti usput!”

“Hm…Kako ćemo ZNATI da je sve u redu s nama? Da je sve ovo ISTINA?”

We will KNOW the truth, by the way it FEELS…

Facebookgoogle_plus

Page with Comments

  1. Oduvijek znam da te ima dvije i više! Samo je misao bila dominantnija,,a osjećaš i te kako osjećaš….

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *